Župa sv. Ivana Krstitelja Uzdol, Prozor-Rama

Home


Memorijalni Centar

E-mail Ispis PDF

Memorijalni centar

- neprekinuti zavjet sjećanja na uzdolske mučenike

Don Miljenko Džalto

Don Željko Marić

 

U poraću uzdolski župnik don Franjo Pilić teško se razbolio i otišao na liječenje u srpnju 1996. u Dubrovnik. Njega privremeno mijenja don Miljenko Džalto, prognani župnik sa Solakove Kule. Uz dopuštenje župnika i suglasnost župne zajednice don Miljenko je između župne crkve i kuće podigao veliki drveni križ i na njemu još 41 mali križ, kao znak koji će dozivati u sjećanje tragični 14. rujna 1993.

Na treću obljetnicu sjećanja na uzdolske žrtve, pomoćni biskup msgr. Pero Sudar blagoslovio je križ spontano nazvan Uzdolski križ. Smješten je između župne crkve I kuće. Don Franjo Pilić je umro u Dubrov niku 2. Listopada 1996., a ukopan u Vilić Polju, župa Bistrica 3. Listopada 1996. Novi župnik postao je don Miljenko Džalto, rodom iz Ustirame. Došavši u porušenu župu te sagledavši stanje, zamolio je obitelji poginulih neka se pismeno očituju žele li svoje pokojne, 33. od 41. ubijenog uzdolski su župljani, vratiti i pokopati u rodnoj župi. Većina ubijenih, zbog ratnih okolnosti, ukopana je u susjednoj župi Prozor, u zajedničkoj grobnici na gradskom groblju, a nekoliko u mjesnim grobljima prozorske i rumbočke župe.

Pokopa uzdolskih civila na gradskom groblju u Prozor, 19. rujna 1993.Nakon što sam dobio privolu obitelji, uputio sam Ordinariju dopis da ih želimo ekshumirati nakon što pripremimo dolično mjesto. Molio sam Ordinarijat neka mi dopusti obnoviti staru, napuštenu crkvu svetog Ive na Uzdolu i u nju ukopati pokojne, praveći od nje mauzolej. Dobio sam odgovor da se u crkve pokapaju samo biskupi, da Ordinarijat nema ništa protiv da župljani župe Uzdol izgrade memorijalni centar i dolično pokopaju svoje mrtve, a da od Nadbiskupije ne očeku ju materijalnu pomoć jer ima puno potrebnijih.

Zadatak projektirati memorijalni centar, pod uvjetom da stara župna crkva bude u centru, dobio je gospodin Nikola Šimunić, arhitekta iz Zagreba. Godinu dana prikupljao sam priloge i propovijedao da treba vratiti mrtve da bi se i živi vratili. Budući da gospodin Šimunić nije uradio ono što se od njega tražilo, dogovorno sam ga isplatio i zadržao ponuđeno idejno rješenje da buduće groblje bude preslik uzdolskog križa. Zamolio sam gospodina Vladu Matešić iz Prozora da kao građevinski inženjer nazire izgradnju Memorijalnog centra. Na temelju idejnog rješenja zatražili smo od projektnog ureda Eko-planu iz Mostara, vlasnika Bore Puljića, izraditi izvedbeni projekt, što je i učinjeno u dogovorenom roku. Gospodin Vlado Matešić raspisao je natječaj za izgradnju. Najpovoljnija ponuda bila je poduzeća iz Prozora Ometala d.o.o., vlasnika gospodina Jure Knežević. Nadbiskup vrhbosanski Vinko kar dinal Puljić prigodom re dovite kanonske vizitacije, u jubilarnoj 2000. godini, 19. lipnja, blagoslovio je kamen temeljac budu ćeg Memorijalnog centra. Odlučeno je da stara crkva postane dio spomen centra te se krenulo s obnovom crkve.

Poduzeće Ometala d.o.o. izvršilo je sve betonske radove, a sav kamen i mramor ugradilo je poduzeće DunoLit iz Kiseljak, vlasnika Zorana i Mire Duno. Elektro instalacije u centru uradio je Mato Džalto, električar iz Prozora

Prozora. Stolarske radove uradilo je poduzeće IXI s Gmića, vlasnika Joze i Vjeke Ćurić, krovopokrivačke radove gospodin Marinko Džalto iz Prozora i sve molerske radove Anto Džalto iz Ustirame.

Značajnije donacije za Memo ri jal ni centar dalo je Federalno ministarstvo izbjeglih i raseljenih osoba, pod vod stvom mi nistra Mijata Tuke, zatim županija Hercegovačko-neretvanska, te Federalno ministarstvo kulture i športa. Najveći donator Memorijalnog centra su župljani župe Uzdol ko ji su kroza sve ovo vrijeme dolazili u radne akcije donoseći užine, po suncu I kiši, radili s ljubavlju želeći oživjeti svoje korijene.










Zavjet neprekinutog sjećanja na uzdoljske mučenike, 14. rujna

Prvu obljetnicu spomena namučenike Uzdola organizirao je župnik don Franjo Pilić u župnoj crkvi na Uzdolu. Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo iz Prozora sponzoriralo je proslavu Prve obljetnicu. Samouki slikar Milan Karača iz Donje Vasti nasliko je četrnaest postaja Križnog puta s motivima uzdolskih žrtava. Sve postaje ovog Uzdolskog križnog puta otkupio je HKDD iz Prozora. Drugu godišnjicu organizirao je zamjenik župnika don Miljenko Džalto.

Godine 1996., 14. rujna, spomen na treća obljetnica na Uzdolu predvodio je dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski.

Kroničar zapisa: Došlo puno naroda! Tuga i bol! Sveta misa na novoj bini pod križem uzdolskih žrtava. Načinjen je veliki drveni križa u kojeg su ucijepljena 41 manji križ s imenima žrtava. I oltar je posebno uređen, 41 lampion s imenom i prezimenom ubijenog. Isti dan u 17 sati biskup Sudar predvodi opijelo za uzdolske mučenike na prozorskom gradskom groblju.


Zločin priznat od svih a nitko nije odgovoran!?

Novi župnik svojim je aktivnostima doprinio da se istina o teškom zločinu, pripadnika Amrije BiH, proširi u medije i svijet. Četvrtu obljetnicu sjećanja predvodio je Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski. Nazočilo je i 38 svećenika, mnogo naroda i političara.

Kroničar zapis: Tužno, ali dostojanstveno. Kardinal poziva na praštanje, ljubav prema svome kraju i domu. Pozvao je sve župljane da budu ponosni na svoje mučenike, da ne pogaze nikada njihovu žrtvu i njihovo svjedočanstvo kako se voli svoj dom i svoja vjera.












Gudački kvintet iz Mostara izvodio je djela koja se izvode u trenucima žalovanja.

Poslije Svete mise u župnoj crkvi održao je prigodni koncert. Za sve uzvanike Župni ured je priredio ručak u kripti crkve.

Polagano život se vraća na Uzdol. Hrvatski političari puno obećavaju!? Godine 1998., 13. rujna, Anto Jelavić otvorio je po prvi put u povijesti Uzdola novu poštu s tri broja.

Kroničar u svoj tefter zapisa: Sutradan, jutro je osvanulo kišno i tmurno. Politička, vojna i izaslanstva udruga proizašli iz Domovinskog rata polažu vijence ispred Uzdolskog križa. Misu predvodi Vinkokardinal Puljić. Župni ured priredio ručak za sve uzvanike. Hrvatski političari obećali asfaltirati put do iduće obljetnice. Svi se najeli, napili i otišli, a Uzdol ostao sa svojom tugom i bolom živjeti svoju svakodnevnicu i nadati se boljem!?

Prigodom Šeste obljetnice, 14. rujna 1999. po treći put za redom dolazi naš najveći hodočasnik Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski. Prije mise, polaganja vijenaca kod Uzdolskog križa. Svake godine sve je veći broj izaslanstava. Iz Hrvatske stigao je istinski svjedok hrvatskog stradanja u BiH, Slobodan Lang.












Iz godine u godinu sve je više vjernika koji dolaze na Uzdol. Župni ured, potpomognut župnim vijećima, svećenicima iz župe, odlučio je izgraditi prikladni Memorijalni centar za poginule u masakru. Od Ordinarijata u Sarajevu, dobiveno je dopuštenje izgraditi centar pored stare crkve. Tijekom redovite vizitacije župe, 19. lipnja 2000., nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić blagoslovio je kamen temeljac Memorijalnog centra za uzdolske mučenike.

O uzdolskoj tragediji nadaleko se čulo, ali nitko ne poduzima ništa da se zločinci kazne i zadovolji pravda. Iako je to i obveza hrvatskih predstavnika u Federaciji BiH, Županiji, Općini Rama–Prozor, najviše brige i ljubavi prema Uzdolu pokazala je Katolička Crkva. Prigodom 7. obljetnice, na Uzdol je stigao mons. Ante Jurić, nadbiskup splitsko-makarski u mirovini.

Došao je biti s nama u teškim trenucima našeg opstanka. Obični, priprosti puk zvao ga ili ne došao je odati za hvalnost mučenicima. Taj obični, priprosti puk voli svoje i usprkos teškim prilikama ima ponos. Župni ured je priredio ručak. Došli mnogi političari. Svi se dobro najedoše, napiše i otiđoše, a nitko ništa ne ostavi za gradnju Memorijalnog centra uzdolskim žrtvama. Tako je već sedam godina. Kroničar uzdolske tragedije u stanci poslije svega zastao je i promišljao: Izaslanstva s državne, federalne, županijske, općinske razine. Došli u velikom broju. Opetovano obećavaju. Nisu stigli ništa dati i učiniti za Uzdol. Oni traže svoje. Skupljaju poene na tragediji Uzdola. Ovaj narod ne traži puno. Ne zanimaju ga obećanja, predizborni slogani. Potrebno je samo malo da Uzdol postane velik. Napraviti put i dovesti telefon do svake kuće, kako bi uplakana majka mogla doći na grob sina I isplakati se te nazvati drugog koji je odvajkada bio primoran otići u nepoznati svijet. Političari to ne razumiju! Njihovi nisu poginuli i nema ih puno iseljenih. Ali zato nikada ne mogu dokučiti ljubav i ponos jednostavnog naroda koji živi od ljubavi a ne od interesa. Spomen na osmu obljetnicu predvodio je Vinko kardinal Puljić. Prije svete mise polaganje vijenaca pred Uzdolskim križem. Narod opet došao. Ovaj put začuđujuće malo političara. Započeli smo gradnju Memorijalnog centra, treba nešto uložiti, pa se boje doći.

Ispunjen zavjet župe – uzdoljski mučenici vraćaju se na svoj Uzdol

Čekalo se dugo ali dočekalo. Akcija kojoj je začetnik i vođa bio župnik Miljenko Džalto uspješno je završena. Uzdolski mučenici vraćeni su kući na svoj Uzdol, u zemlju za koju su dali život Mnogi su sumnjali, ideju i projekt smatrali neizvedivim. No, kad je vodilja iskrena ljubav onda se i prepreke i nerazumijevanja lakše nadilaze. Župnik i svećenici župe Uzdol smatrali su da će spomen na žrtve Uzdola izblijedite ako ostanu pokopane u zemlji za koju ih skoro ništa ne veže. Vjerujemo da i njihova smrt za uzdolsku zemlju dovoljno upućuje gdje da im bude grob. Čin prenošenja iz prozorskog gradskog groblja u novoizgrađeni Memorijalni centar na Uzdolu bio je tihi zavjet župljana župe Uzdol prema svojim mučenicima.

U suzama Uzdol ponovno pokapa svoje mučenike, 14. rujna 2002.

Ekshumaciju ubijenih uzdolskih civila, iz gradskog groblja u Prozoru, gdje su počivali 9 godina, izvršilo je, 10. i 11. rujna, pokopno društvo “Sv. Ante” iz Mostar. Prijevoz je obavilo komunal no poduzeće “Vodograd“ iz Prozora. Ljesove za pokojnike izradilo je poduzeće Zekić promet d.o.o. iz Novog Travnika. Po dolasku na Uzdol pokojnici su smješteni u staru župnu crkvi. Crkva kao mjesto molitve ispunjena jes trideset tri lijesa.

Tu su i prenoćili. U crkvu gdje su svi kršteni, osim troje djece. Tužno! U crkvi u kojoj su nekad molili i pjevali, danas nijemo šute ali svjedoče! Rodbina i obitelji ubijenih dolaze u crkvu i moleći se za njihove duše iskazuju im svoju ljubav i zahvalnost.

U jutarnjim satima 14. rujna, ljudi iz protokola iznijeli su poginule na trg ispred stare župne crkve. Svi ljesovi su pokriveni hrvatskim zastavama.














U 10 sati dolazi Kardinal i veliki broj svećenika. Vlč. dr. Pavo Jurišić, profesor iz Sarajeva i župnik don Miljenko Džalto pripremili su prigodni liturgijski vodič. Sve je dostojanstveno. Tiho.

U procesiji idu 33 djece iz naše škole obučenih u narodnu nošnju sa svojim učiteljicama, 45 svećenika s Kardinalom. Na plato ispred stare crkve započinje sveta misa i ukop pokojnika. Pjeva župni zbor “Sv. Ivana Krstitelja” pod ravnanjem Biljane Glibo. Prisutno je nekoliko tisuća ljudi. Teško je! Imamo ponosa, ali… za svaki slučaj u dvorištu dežura ekipa Doma zdravlja iz Prozora.

Sve prenosi svojim valovima radiopostaja Rama – Prozor, a svojom kamerom sve je ovjekovječila Ramagrafik vlasnika Franje Križanca.

Kardinal poziva na praštanje, na ljubav prema svome korijenu, rodu i porodu. Poziva međunarodne predstavnika da imaju ista mjerila te neka osude svaki zločin, a zločince procesuiraju. Na kraju, posebnu je riječ uputio župljanima Uzdola “ponosno nosite svoj križ, jer je to znak da poštujete žrtvu svojih najmilijih“.

Poslije mise započeo je ukop pokojnika u dva reda na dvije strane Memorijalnog centra. Osam ljudi odnosi pokojne. Osam ih spušta u grob, a 12 ljudi nanose ukopne ploče na grobnice.

Sve je skladno i dostojanstveno, uza suze i pognute glave majki i očeva, braće i sestara koji se opraštaju još jednom od sina i kćeri, brata i sestre... Tijekom ukopa župni zbor pjeva naj tužniji pjesan – Gospin plač, djeca iz škole iščitavaju recital. Pozavršetku pokopa Kardinal, svećenici i svi prisutni idu u groblje mo liti opijelo. Dan je vrlo topao za ovo doba godine. Sunčan i vedar. Uz suze, Uzdol se ponovno oprašta i ukapa svoje mučenike.

Prvi put s Uzdola izvješćuje državna i federalna televizija o zločinu Armije BiH. Priređen je ručak u kripti župne crkve. Mnogo političara je stiglo, iz svih stranaka i strančica. Podijeljeni su žestoko između sebe. Kardinal inzsistira na potrebi jedinstva hrvatskog naroda. Sve se ipak završilo ljudski i kršćanski. Ne osjećam se umoran, nego sretan i zadovoljan što sam mogao biti jedan mali kotačić u rađanju novog Uzdola, što će ponovo izniknuti iz krvi mučenika koje smo danas nakon devet godina dostojno ukopali.



Uzdol ujedinjuje svoje žrtve, 14. rujna 2003.

Prigodom desete obljetnice masakra na Uzdolu, načinjena je, na pročelju stare crkve, pored Meorijalnog centra, mramorna ploča s imenima poginulih u Drugom svjetskom ratu i zadnjem ratu. Svetu misu predvodio je dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski.

Biskupa Sudara poziva prisutne vjernike cijeniti svaku žrtvu svoga naroda, posebno onih koji su darovali svoje živote. Izrekao je riječi hvale župljanima za izgrađeni Memorijalni centar I izvršeni zavjet te nadodao da se ovi pokojni nisu ovdje vratili, oni i njihova žrtva bili bi zaboravljena. Hvala Bogu, oni su ovdje u svojoj zemlji za koju su živote dali i tu s nama mole. I sada njihova žrtva postaje još jača I nama obvezujuća da živimo svoje korijenje i volim svoje.

Dubrovački biskup na grobu naših mučenika, 14. rujna 2004.

Mnogo puta hrvatski biskupi pokazali su potporu i solidarnost ranjenoj Crkvi u BiH. Imali su srca i vremena biti s nama u na šim patnjama. Na poziv župnika, desetu obljetnicu spomena masakra na Uzdolu, spremno se odazvao mons. dr. Želimir Puljić, biskup dubrovački. Ponovno stiglo mnogo vjernika. Prisutna su i mnogobrojna izaslanstva. Dostojanstveno je bez puno politike. Biskup Želimir poručuje: Ostati tu usprkos teškoćama i križevima. Njih treba nositi i voljeti i nikada ne zaboraviti i obezvrijediti životni križ uzdoljskih mučenika.

Najveći broj iseljenih iz župe Uzdol živi i radi u Zagrebu i okolici. Povezanost Uzdola s zagrebačkom nadbiskupijom i hrvatskom metropolom je mnogostruka. Jedan od istaknutiji župnika na Uzdolu bio je mons. Stjepan plemeniti Hadrović,

rodom iz okolice Jastrebarskog, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Bio je kratko na Uzdolu 1907. godine, ali je često dolazio jer je gradio župni stan – kapelu. U gradskoj skupštini Grada Zagreba najstariji član i najduži staž ima, još živući,

Tomislav Jelić, rodom iz sela Šćipe, uzdolske župe.

Na poziv župnika spremno se odazvao zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić. Smrt pape Ivana Pavla II. prouzročila je promjene u već ustaljenom radu

kongregacija i papinskih vijeća. Zbog promjena u zasjedanju vijeća, čiji je član, Josipa kardinal Bozanić spriječen je doći na Uzdol. Spremio je svog izaslanika mons. dr. Josipa Mrzljaka, pomoćnog biskupa zagrebačkog. Biskup Mrzljak u propovijedi poruči: U Kristovu križu nađite snagu i radosno nosite svoje životne križeve svjedočeći svoje kršćanske i hrvatske korijene ovdje na Uzdolu.

Župni ured kao i obično priredio je ručak za sve uzvanike. Svi se najeli i napili i otišli. U zadnje dvije godine Općina, Županija, Federacija BiH nije uložila ništa u nedovršeni Memorijalni centar. Kroničar uzdoljske tragedije utonuo je u svoje misli: Žalostan sam jer moj hrvatski narod, njegovi politički predstavnici ne cijene

svoje heroje, ratnike i mučenike. Ljubav i žrtva, svjedočanstvo vjere uzdoljski mučenika tako je snažno i “silno” obvezuje. To je ono što ovom narodu na Uzdolu daje neprocjenjivu duhovnu snagu. Ta ljubav ne može se razumjeti. Ljubav i nije nikad razumljiva! Ona svjedoči i u tom je njezina neprolazna vrijednost. Zato je za nas koji ovdje živimo ljubav, svjedočanstvo i krvna žrtva naših mučenika naš trajni zavjet.

Trinaestu obljetnicu sjećanja na naše žrtve predvodio je msgr. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski. Ova obljetni ca događa se u prigodi proslave 150. godina od osnutka samostalne kapelanije Uzdol i zamišljena je kao dan spomena na naše pokojne župljane. Došlo je mnoštvo delegacija civilnih, vojnih I udruga proistekli iz rata. Nazočan je bio i član Predsjedništva BiH, Ivo Miro Jović sa svojom delegacijom.

U sklopu izgradnje Spomen centra obnovljena je izvana stara crkva, dvorište te pristupna staza za invalide. Potrebno je još dovršiti fontanu ispred centra, te ispisati imena poginuli u Prvom svjetskom ratu, te obnoviti iznutra staru crkvu i osmisliti njezinu uporabu.

Memorijalni centar je simbol ljubavi i sjećanja na stradanja župe Uzdol. Danas je on i simbolom povratka i života Uzdola. Župljani ga svakodnevno posjećuju moleći, paleći svijeće I donoseći cvijeće za svoje pokojne. Noću je Centar također

prekrasno osvijetljen i svjedoči da Uzdol usprkos tame stradanja i danas živi.

 

Ažurirano ( Četvrtak, 22 Srpanj 2010 10:17 )
 

Video

  • Najava patrona i obljetnice



Get the Flash Player to see this player.

Statistika posjeta

Članova : 1150
Sadržaj : 343
Web Linkovi : 6
Posjete Sadržajima : 927151

Prijatelji

Rama-Prozor.info Ramski internet portal Župa presvetog srca Isusova Prozor Kinološki klub Tornjak - Rama Katolička tiskovna agencija

Anketa

Svoj rodni kraj posjećujem:
 

Trenutno nas čita

Trenutno aktivnih Gostiju: 20